Od noćas …
Moje pjesme,moji snovi uselili u stan novi ! https://www.facebook.com/pages/Saputnica-No%C4%87i/1382700971942159?ref=tn_tnmn
Moje pjesme,moji snovi uselili u stan novi ! https://www.facebook.com/pages/Saputnica-No%C4%87i/1382700971942159?ref=tn_tnmn
Kakva si to bolest,da protiv tebe lijeka nema ? Ko si više ? Šta si ? Pa sa tobom liježem,sa tobom se budim. Odavno već bez tebe a sa tobom ludim! Ko si to ti,da u život udješ tek tako, Uzmeš sve što volim, Odeš hladno,nekažnjeno, Zar tek tako ? Lako ?
Šta ti ostane, Kad svaki put postane, Nasukan na hrid, Kad na kraju, Udariš glavom o zid, Izgubiš vid, Šta ti ostane kad misliš, I misao ti lažna, Kad nada umre, A,bila je nekad snažna, Šta ti ostane,kad svjetlo, Tama postane, Šta ti ostane, Kad srce kockica leda postane.
Zvali su me snovi tvoji, Kao onda kad su, U tvojoj kosi zamrsili se prsti moji, Kao onda kad si svojim dahom, Moje misli čitao, A,onda me gledao, I ništa nisi pitao. Zvali su me tvoji snovi. Al’ ja im nisam smjela prići. Znam da tamo ćeš me samo, U dušu taći, Reći…
Upijao se, Poput losiona na suhu kožu, Stvarao osjećaj svježine,mirisa, Mirisa na koji lako navikneš, A,takve stvari brzo se troše, Kad se potroši, Onda ga tražiš, I tražiš. Samo nikad ga više ne pronadješ. Nadješ nešto slično, Ali znaš da koža više upiti neće, I nikad više,ništa ne miriše tako. Nježno. Slatko. Meko….
Kada vidiš osmijeh na licu mom, Ti ne misli tad po svom, Pogledaj u oči moje, Tamo liju hladne kiše, Tamo moja duša, Za tebe diše. Nemoj da te zbuni moja sreća, I kad sam sretna, U meni je tuga ona, Sve veća i veća. Nemoj da te riječi moje, Za srce tvoje grizu,…
Umrijeće jednom, Ovaj bol. Ovaj grijeh moj, I tvoj. Prestaće jednom, I ove usne, Da ti ime šapuću, Da drhte. Ruke da ti pišu, Presušiće ove rijeke, U oku mom. Umrijeće tako ovaj bol, Jednom, Kad mi Nebo bude dom. Da li ću ja tako, Jednom, Umrijeti, U srcu tvom ?
Pa baci ta pisma, Što ih kasno meni pišeš. Ispljuni taj uzdah, Ako za mene dišeš. Razbij to ogledalo, Ako me u njemu vidiš. Ali nikad ne spuštaj glavu, Kada pored mene prodješ, Kao da se svoje ljubavi stidiš.
Otišao si. A,nisi znao. Mnogo si mi toga dao. Iako si u očima mojim, Tako pao, Ipak si mi nešto ostavio, Nešto dao. Pa čak i onda, Kada si me svojom zvao, Dok si tudje usne snio. Znam da čovjek zao, Nikad nisi bio. Otišao si. Na tome ti hvala. Jer s ‘ tobom…
Idi dušo ! Nek’ te sreća prati. Idi ! Nikad se ne vrati. Idi ! I nebo je plave boje. Gledaću ga kao tebe. Kao oči tvoje.